O čemu pevaju Porodične narodne lirske pesme Ove pesme pevaju o uzajamnoj i nežnoj ljubavi među braćom i sestrama, o ljubavi majke prema deci kao i o odnosima među drugim članovima porodice (dever - snaha, zaova-jetrva, maćeha - pastorčad, muž - žena). Najviše ljubavi i topline ima u pesmama koje pevaju o ljubavi sestre prema bratu.
Porodične narodne lirske pesme Koji su motivi Česti su motivi koji govore o žalosti sestara što nemaju brata ili kad brata izgube: NAJVEĆA JE ŽALOST ZA BRATOM - Sunce zađe za Neven, za goru,
- Junaci se iz mora izvoze.
- Brojala ih mlada Đurđevica;
- Sve junake na broj nabrojala,
- Do tri njena dobra ne nabroji:
- Prvo dobro – Đurđa gospodara,
- Drugo dobro – ručnoga đevera,
- Treće dobro – brata rođenoga.
- Za Đurđem je kosu odrezala,
- Za đeverom lice nagrdila,
- A za bratom oči izvadila.
- Kosu reže – kosa opet raste;
- Lice grdi – a lice izrasta;
- Ali oči ne mogu izrasti,
- Niti srce za bratom rođenim.
Ovde su u divnoj gradaciji poređane slike tuge mlade Đurđevice od njslabije do najače: muž, dever - brat. I kao što su muž i dever zamenljivi (danas jesi muž, sutra nisi) - tako "kosu reže – kosa opet raste; lice grdi – a lice izrasta". Ali gubitak brata se ne može nadoknaditi kao što oči ne mogu izrasi.
Ne tako retko ovu nežnu ljubav zamuti bratovljeva supruga (neprirodna ljubomora): BRAT I SESTRA I TUĐINKA - Gorica listom listala,
- U njojzi bratac i seja.
- Sestrica bratu govori:
- "Zašto mi, brate, ne dođeš?"
- "Ja bi tebi, sejo, došao,
- Ali mi ne da tuđinka,
- Tuđinka, dobra devojka.
- Ja dobra konja osedlam,
- Tuđinka mi ga rasedla;
- Ja britku sablju pripašem,
- Tuđinka mi je otpaše:
- "Kuda ćeš, dragi, kuda ćeš?
- Ravno je polje široko,
- Mutna je voda duboka;
- Ne idi, dragi, ne idi!"
Narodni pevač u ovoj pesmi krivicu stavlja na bratovljevu suprugu, ali između redova može se uoćiti činjenica da se brat baš mnogo i ne trudi da se svojoj "dobroj devojci" suprostavi. Iako je, dakle, reč o različitim ljubavnim osećanjima, očito je da u muškarca primat ima bračna veza nad porodičnim.
Porodične pesme govore i o bračnom životu, o ljubomori, sumnji, sreći i bolu. U novom domu mlada žena može da doživi radost i sreću, ali i poniženja od članova nove porodice. Zanimljivo je da je dever, mužev mlađi brat, u tim prilikama na strani snahe, trudeći se da joj olakša nevolje i pomogne u teškim poslovima. Snaha - Naša snaha čestito ti dođe!
- U dvore je sreću donijela;
- Za kosom je ogrijalo sunce,
- U rukama sivoga sokola,
- A u srcu mira i pogodbe,
- U ustima meda i pogače!
- Kad je snaha u dvor ulazila,
- Po dvoru je sreću donijela:
- Svekrovima – hitro poslušenje,
- Svekrvama – neodgovaranje,
- Djeverima – brzo susretanje, Zaovama – divno dočekanje,
- Jetrvama – mile odgovore!
Morate se registrovati da bi ste mogli da vidite link.
Registrujte se ili Ulogujte se U stihovima peme
Snaha dato je upustvo kako mlada žena treba da se ponaša u novom domu. Samo još nedostaje da dubi na glavi.
TREPETALA TREPETILJKA (drvo jasika) - Trepetala trepetiljka
- Puna bisera,
- Pod njom sjedi snaha naša,
- Sina rodila.
- K njoj dolaze svi svekrovi,
- Redom gospoda:
- "Ferim tebi, snaho naša,
- Sina rodila."
U tradiciji našoj neskriveno je iskazano veće radovanje muškom detetu nego ženskom. To se vidi i iz narodne izreke: "Žensko dete - tuđa kuća". U međuvremenu mnogo toga se izmenilo, pa su retka domaćinstva u kojima zajedno žive: svekar, svekrva, deveri i jetrve. Jedno je ostalo - bezgranično radovanje muškom potomku, uprkos činjenici da jedino kćeri sto-posto produžavaju lozu. Razmisli, zašto!
Objašnjenje manje poznatih reči: svekrovi = muževljevi otac i stričevi, ferim = živa bila, trepetiljka = - jasika, drvo čije lišće trepće, maćeha = očeva nova žena, pastorčad = deca iz prethodnog muževljevog ili ženinog braka. MAĆEHA - Turski konji Boga mole:
- Daj nam, Bože, vojevati,
- Jer je Drina brza voda,
- S večer Marka utopila,
- A do svjetla izmetnila.
- Da j' u Marka svoja majka,
- Za dan bi mu glasa čula,
- A za drugi razumjela,
- A za treći na grob došla.
- Al' u Marka tuđa majka:
- Za godinu glase čula,
- A za drugu razumjela,
- A za treću na grob došla.
- Al' po Marku trava rasla,
- Sama trava djetelina,
- Vranu konju do koljena,
- Divirika vrh čovjeka.
O odnosima maćehe i pastorčadi više ima u pripovetkama i bajkama nego u pesmama. Uglavnom, maćeha je predstavljena kao vrlo rđava osoba koja kinji i proganja, odnosno, zlostavlja muževljevu decu iz prethodnog braka, i ova oocena nije svojstvena samo srpskoj književnosti. U našim narodnim poslovicama stoji:
"Da je maćeha dobra, sejali bi je u bašti", ili "Bolja je i najgora majka nego dobra maćeha". Ili kao što oči ne mogu da izrastu i gubitak brata je nenadoknadiv, tako je i majka, najdraže biće, nezamenljiva. Istini za volju, u životu ima izuzetaka, pa nije sve baš tako crno-belo.