Autor Tema: IVAN ANDRELJEVIČ KRILKOV:BASNE  (Pročitano 1139 puta)

ARTundDitu

  • Global Moderator
  • Newbie
  • *****
IVAN ANDRELJEVIČ KRILKOV:BASNE
« poslato: Mart 19, 2013, 12:53:48 pre podne »
IVAN ANDRELJEVIČ KRILKOV:
BASNE



Bilješke o piscu:
I.A. Krilkov (1768-1844) ruski basnopisac, satiričar i komediograf.
Proslavio se prvenstveno svojim basnama, u kojima je često uz
općeljudske mane i poroke istodobno šibao i aktualna ruska društvena
i kulturna zbivanja po čemu se razlikovao od La Fontainea, kojega je
mnogo prevodio i prerađivao i u kojeg se u mnogočem i ugledao.
Krilkoljeve basne, pisane gipkim i jampskim stihovima i narodu bliskim
jezikom, uspjele su prodrijeti i do europskih čitalaca i do ruskog puka,
te pojedine Krilkoljeve sentencije žive i danas kao narodne poslovice.

LABUD, RAK I ŠTUKA
Tri prijatelja, labud, rak i štuka imaju naizgled jednostavnu zadaću,
odvući nakrcana kola preko brda i dola. Međutim krećući se svak na
svoju stranu i unatoč njihovom trudu i htjenju da zadaću uspješno obave,
nisu uspjeli pomaknuti kola.

Rak unatrag vuče, labud pod oblak,
A štuka u vodu zaroni i nesta.
Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje,
I kola tamo još i danas stoje.

Svako od naših junaka imao je dobru namjeru da ispuni svoju zadaću.
Jedina nesreća je u tome što se svatko kretao na svoj način: rak je vukao
unatrag, labud uvis, a štuka pod vodu. Očigledno da njihova dobra volja
nije bila dovoljna, njima nedostaje zajedništvo, dogovor i koordinacija
pokreta. Na njima bi se dobro primijenila ona narodna poslovica da „Sloga
kuću gradi“.

MAGARAC I SLAVUJ
Magarac čuvši priču o prekrasnom pjevu slavuja, zamoli ga da
mu otpjeva jednu pjesmu kako bi se sam uvjerio u istinitost toga.
Doboronamjerni slavuj, uvijek spreman za pjesmu, pusti svoj glas
od kojeg sve se stiša:

Umuknu ptice, stanu vjeti s gore,
Mirno legnu stada.
Pastiru stade dah, od sreće trne,
Zatreperi sva mu duša,
K pastirici plahi pogled svrne,
Pun zanosa sluša.


Ali magarac kao magarac, preporuči slavuju da bi bilo dobro da čuje
seoskog pjetla kako u ranu zoru kukuriče jer bi od njega imao puno
toga za naučiti. Slavuj je u čudu gledao magarca i tek onda shvati da
nije bitno što ti netko kaže, već tko ti kaže.

Slavuj je umjetrnik, koji sa svojim talentom i nesvakidašnjim
umijećem veoma dobro radi ono što zna. Dapače, on pjeva besprijekorno.
Magarac je neuki kritičar koji u svojoj neukosti nije uspio dokučiti da nema
dovoljno znanja niti sluha da bi mogao kritizirati jednog vrsnog umjetnika.
Stoga neželeći prizanti si svoju glupost, magarac traži spas od pjetla, koji
se nalazi negdje između slavujeve genijalnosti i magarčeve stupidnosti.