Autor Tema: Ivo Andric - Ex Ponto  (Pročitano 3908 puta)

Blekendeker

  • Global Moderator
  • Jr. Member
  • *****
Ivo Andric - Ex Ponto
« poslato: Jun 23, 2013, 07:16:12 posle podne »



Umjetnicki postupak Ive Andrica

U nacinu izradjivanja likova i umjetnickom postupku pri oblikovanju svojih misli o zivotu i ljudima Andric se ne odvaja od najljepsih tradicija realisticke knjizevne skole, iako takav njegov postupak ne znaci i ponavljanje tradicionalnih realistickih manira. Ono po cemu se Andric narocito istice u nasoj savremenoj knjizevnosti, to su vanredne analize i psiholoska sagledavanja onih covjekovih stanjua koja su u nasd, do njega, bila izvan znacajnih literarnih interesovanja. Njega najvise zanima onaj tamni i nejasni impuls u covjeku koji izvan domasaja njegove svijesti i volje. Polazeci od nekih savremenih postavki psiholoske nauke, Andric je prikazao kako ti tajanstveni unutrasnji impulsi fatalno opterecuju i truju covjeka. Sem toga, on je sa posebnom sugestivnoscu slikao i dejstvo seksualnih nagona i culnih percepcija na dusevni zivot covjeka. U svakoj licnosti ovog naseg snaznog modernog pripovjedaca sadrzi se i neka opstija ideja, izvjesna pisceva misao o zivotu, covjeku i njegovoj sreci. Zato se za njegovu prozu s pravom kaze da nosi u sebi obiljezja takozvanog filozofskog realizma. Andric je majstor i rijeci i stila. Njegova proza je sacuvala apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne trazi stilski efekat u neobicnoj metafori ili u naglasenom izrazu. Sve se kod njega izrazava mirnim i prirodnim kazivanjem i njegov stil zaista ima "nepomucenost kristala". Skladna i jednostavna recenica, uvjerljivost i sugestivna estetika i misaona funkcionalnost pripovjedackih slikacine da Andricevo djelo predstavlja najsuptilniju umjetnicku vrijednost koju jugoslovenska knjizevnost posjeduje. Te odlike su i ucinile da je Andricevo djelo postalo ponos nase kulture, a visokim madjunarodnim priznanjem, olicenijm u Nobelovoj nagradi, ono danas zivi i kao trajna svojina svjetske literature.


O Ex Pontu


  Ivu Andrica u pocetku svoga pisanja prate motivi usamljenosti, strepnje, melanholije... Zatocenost njegovih misli i obuzetost samocom prate ga kako u pocetku tako i kroz citav njegov stvaralacki rad. Zbog situacije u kojoj se nalazio, naime boravio je u celiji i u izgnanstvu, dok je pisao ovo djelo osnovna dva motiva su bili samoca i nemir. Bol koju dozivljava razara ga i on je nemocan da pise i jedini trenuci svjetlosti su mu trenuci inspiracija koja ga pogodi kao bljesak. Nije zadovoljan zivotom i cesto ga spopada melanholija jer se osjeca usamljen ali za to ne krivi druge vec sebe zato sto se odvojio rano od ljudi. Sputan samocom, shvata zivotne istine i smisao borbe i to mu osvjetljuje mracne dane. Ex Ponto obiluje zivotnim istinama do kojih je dosao Ivo Andric i koje nam prenosi,iz kojih ucimo i prema kojima zivimo. Sama poenta djela se nalazi u epilogu kada mladic razocaran zivotom ipak odluci zivjeti jer je zivot kratkotrajan.


Andrićeve poruke

"Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo."

 "Sa najbeznadnijim gubicima čovjek se najlakše pomiri."

 "Ljudi su u veikoj većini jadna stvorenja.Svoju sreću grade na varkama, a zlim očima gledaju oko sebe."

 "Ljudi su teški i njina surovost i podlost, a vjetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, sunčeva žega moja naslada, mukla studena jutra moji najsvečaniji časovi."

 "Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim."

 "Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima."

 "Sve se niži višega boji. A onaj koji nema nikog da se boji taj preza pred strahom kog mu rađa njegova bolesna mašta, jer strah je zaraza koja ispunja sve mozgove."

 "Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije kako često nam baš to malo nedostaje?"

 "Što više samuješ i ćutiš o sebi, sve ti je plići i luđi razgovor tvog susjeda."

 "Živite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu prirodu, ali najviše ljubavi, pažnje i saučešća ostavite za ljude, ubogu braću svoju, čiji je život nestalni pramen svjetla između dviju beskonačnosti.Volite ljude, često im pomozitei uvijek ih požalite, jer su nam svi ljudi potrebni."

 "I što pogledam sve je pjesma i čega god se taknem sve je bol."