Autor Tema: ANTIGONA  (Pročitano 6198 puta)

Horatio Caine

  • Global Moderator
  • Full Member
  • *****
ANTIGONA
« poslato: Februar 20, 2013, 07:13:25 posle podne »
O  DRAMI


 Drama se deli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.

Osnovni elementi drame su :

  1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet. Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramskih junaka;

  2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njegovog karaktera;

  3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na pocetku cinova ili kratki delovi teksta u zagradama;

  4- cin je deo drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavese. Cinovi se dele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na pozornicu, pa do njenog izlaska sa pozornice;

  5- replika je pojedinacni govor svakog lika;

  6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;

  7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome sto misli ili oseca.

Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.

   TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om veku p.n.e. u Grckoj. Junak drame dolazi u sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih je ljudi. Stil tragedije je uzvisen, patetican, a jezik biran i bogat poetskim slikama.

   TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom sa kojima se ne moze pomiriti.

   TRAGICNA KRIVICA- junak je od pocetka svestan svoje krivice i sluti do cega ona dovodi, a kad nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.


KOMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"


PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigona i Ismena, njena sestra, koje razgovaraju o naredbi kralja Kreonta, koji je zabranio da  sahrane brata Polinika

PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vest o pepelu posutom po Polinikovom telu; hor peva o coveku i njegovim mocima, te snazi da opstane u prirodi;

DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovode i Ismenu, koja zeli da podeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;

TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca od kazne;

CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svetlosti, odlazi u vecni mrak i zali sto ni zena ni majka nije bila;

PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savetuje da odustane od kazne; Kreont oseca savest, te naredjuje da se Antigona oslobodi, ali odlucio je kasno;

EKSODA- glasnik javlja da se Antigona obesila, a i da se Hemon nasavsi je probada macem, a onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ubija.

HOR peva 'ulaznu pesmu' koja se deli na strofe i antistrofe (okret na drugu stranu). Episodije su danasnji cinovi. Pesme hora kroz dramu su 'stajace pesme'.Eksoda je na kraju, a zatim ide 'izlazna pesma'.


BELESKA O PISCU


Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vek p.n.e.(496-406 p.n.e.).Napisao je sto dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bio je najuspesniji atinski tragicar:dve trecine njegovih dela nagradjeno je prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvek drugu.Biografske skice o njemu slazu se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne porodice,lep,patriota i pobozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg zajedno sa Periklom.Posle smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je prilikom ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip boga u svoju kucu pre nego sto je prenet u hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja nije sacuvana.U njoj je najverovatnije objasnio zasto mu je bilo potrebno, za nas zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na petnaest.Izgleda da je prvi uveo obicaj pisanja samostalnih tragedija umesto organskih trilogija u kojima se drame nadovezuju jedna na drugu i cine celinu.Pisac je uviek bio i reditelj i kompozitor i glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao da glumi.


ANTIGONA


Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik i Eteokle,izabrani su za tebanske vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.Uz pomoc svog tasta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opseli su grad,ali ih sreca nije posluzila.Videvsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprecio dalje krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.U tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom i uspeo da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreont je postao novi vladar.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni Polinik,Antigonin brat.

Izdavanjem zapovesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont sledi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni,makar i simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanjem tela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju podzemnom svetu i bogovima koji onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svetu mrtvih,sahrana je neophodna.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva mrtvih,nego luta unaokolo kao avet.Otuda je moguce da se gnev takve duse usmeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posledice za onoga ko sahranu sprecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.

Tu pocinje "Antigona".

 

Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovest i zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese drzave,povredio interese porodice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.

Pre nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin i potpuno u zabludi,a Antigona hrabra junakinja i apsolutno u pravu.Oboje legitimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon,a Antigona na religiozni obicaj,na obicajno pravo.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.

Svoju zagonetnost i privlacnost ,kao i nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita i njegove dvosmislenosti,u kojoj je moguce da i Kreont i Antigona budu ili ne budu u pravu.


KROZ  LEGENDU


Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smrcu, tamom podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odlucila je, iako svesna krivice koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.                                                     
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovest u tamnoj jami glasila je otprilike ovako: "O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zveri, da mu telo raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima semena, da li bi mogla ziveti posle? O zivote moj kratki, vise svetla ne videla, vise zore ne docekala. Da je Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nisam bila; tebi, nerodjeno dete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala, probala sam mrtvo telo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rec me kazni. A sad primite i mene, novog stanovnika podzemlja." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju, olicenje neznosti i pozrtvovanosti. Izdigla se iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U zivotu treba imati cilj,nastojati ziveti u skladu sa sobom. Divno je osetiti ljubav i treba je uzvratiti, jer kada sebe celog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti celi. Citajuci ovo delo i "uvlaceci" se u svaki stih, postao sam bogatiji za jedno saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda smo svi mi. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. Kada istinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve.  Bez sumnje da bih mogao biti povredjen i porazen, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da , inace, nisam ni svestan koliko sam jak i koliko mogu podneti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodjen." Dok talasi udaraju, treba ostati nerazrusiv greben, dici se iznad vremena, kao Antigona. Kao mi.
« Poslednja izmena: Mart 08, 2013, 11:35:27 posle podne Horatio Caine »

ARTundDitu

  • Global Moderator
  • Newbie
  • *****
Odg: ANTIGONA
« Odgovor #1 poslato: Mart 18, 2013, 11:57:28 posle podne »
SOFOKLE:
ANTIGONA



Bilješke o piscu:
Sofoklo se rodio oko 496. godine p.K. a umro je 406. g. p.K.
Napisao je 123 drame, a od njih se sačuvalo samo 7 i to:
Antigona, Kralj Edip, Filoklet, Elektra, Edip na Kolonu i Trahinjanke.
Bogovi ga kao pisca nisu zanimali, iako je bio religiozan tradicionalista.
Istinu o životu tražio je u ljudima i međuljudskim odnosima.
Sofoklo je pojačao dramsku radnju tako što je uveo 3. glumca.

Vrsta djela:
Drama, tragedija

Mjesto radnje:
Teba

Vrijeme radnje:
V. stoljeće

Tema:
Sukobljavanje Božjih i ljudskih zakona

Kratki sadržaj:
Prvi čin
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u međusobnom sukobu,
vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. On je zabranio da se Polinikovo
tijelo pokopa, jer je Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje.
Onaj tko prekrši tu zapovijed bit će kažnjen, i to smrću.

Drugi čin
Dolazi stražar i donosi lošu vijest da je netko prekršio zapovijed
i pokopao Polinika. Stražar dovodi krivca za to djelo, Antigonu.

Treći čin
Kreont ju zbog tog čina osuđuje na smrt. Kreont i Antigona se
suprostavljaju jedno drugom u nepomirljivom sukobu.
Antigona objašnjava za što se ona bori, za Božji zakon, ali moć je na
strani novog vladara i Antigona mora umrijeti s Ismenom, sestrom,
koja joj se sad pridružila.

Četvrti čin
Antigonin zaručnik, Hemon, traži od oca Kreonta milost za Antigonu.
Sva ta Hemonova preklinjanja nisu uspjela. Antigonu će za kaznu živu
pokopati.
Peti čin
Tu počinje njezina tužaljka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj život,
kojem je uskraćena udaja. Antigona završava tužaljku sažeto,
obrazloženim opravdanjem.

Šesti čin
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujući
sahranu, okaljao sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi.
Jedino pred prijetnjom nesreće on žurno, ali uzaludno mijenja odluku
da Antigonu oslobodi.

Sedmi čin
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija.
Euridika, Kreontova žena, umire čim je saznala za sinovo samoubojstvo.
I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.

Analiza likova:
Antigona
Vrlo hrabra, odgovorna, ali ipak i osjetljiva i vrlo ranjiva. Izuzetna osoba
koja i danas može poslužiti kao primjer ljudske savjesti i odgovornosti.

Kreont
Okrutan čovjek koji zastupa samo zakon bez obzira na osjećaje i
ljudskost.

Hemon
Sin Kreontov, koji je bio razapet između ljubavi prema Antigoni i štovanja
prema ocu. Ali ljubav je nadvladala štovanje.

ARTundDitu

  • Global Moderator
  • Newbie
  • *****
Odg: ANTIGONA
« Odgovor #2 poslato: Mart 19, 2013, 12:01:33 pre podne »



Bilješke o piscu:
Sofoklo je rođen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr.
U svom je dugom životu imao priliku vidjeti uspon i pad atenske
demokracije. Čitavog je života bio istaknuta ličnost i u ratu i u miru.
Bio je vojskovođa i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac
cijele Atene. Napisao je 123 drame, te je njima i drugim svojim djelima
unaprijedio grčko kazalište i dramu uopće. Najpoznatije Sofoklove drame
su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Mjesto radnje:
Atena

Vrijeme radnje:
Oko petog stoljeća prije Krista

Ideja:
Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i ljudsko
dostojanstvo.

Kratki sadržaj:
Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu,
i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku,
Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim.
Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti.
Eteoklo se udružio s Kreontom - svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe.
Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali je on bacio prokletstvo na
obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili,
ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla,
a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao
svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila
sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu
da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila
pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odlučili pomoći
Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je
pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je
uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da
nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima
pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom.
Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu
sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala
Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i
Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na
Antigoninog zaručnika Hamona - Kreontovog sina. Hamon upozorava
Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to.
Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće
ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni
živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu.
Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da
mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje
zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči
pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku,
ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju
oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini
samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za
njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare
smrt.

Likovi:
Antigona i Ismena - Edipove kćeri
Kreont - njihov ujak
Euridika - Kreontova žena
Heman - Kreontov sin
Tiresija - Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Analiza likova:
Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni
pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog
toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na
njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se.
Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti
s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ.
Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici
svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi,
već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se
priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim
prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek,
i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za
smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i
zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija
je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob
između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik
mora biti Kreont.

ARTundDitu

  • Global Moderator
  • Newbie
  • *****
Odg: ANTIGONA
« Odgovor #3 poslato: Mart 19, 2013, 12:02:36 pre podne »
Bilješke o piscu:
Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog
života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele
Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam
njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode kazališta širom
svijeta.

Mjesto radnje:
Teba

Likovi:
Antigona - kćer Edipova
Ismena - kćer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Kratki sadržaj:
I čin
Antigona moli svoju sestru Ismenu da zajdno pokopaju svoga brata
Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne
smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog
Ismene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi
ostvariti svoj cilj.

II čin
Kreont se kao novi kralj zaklinje svome narodu da će mu biti vjeran
te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to vrijeme stiže stražar koji jako
uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak
zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovijeda
da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću.

III čin
Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je
otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreont vidno uzbuđen zapita Antigonu
zašto je to učinila iako je znala za zapovijed te posla jednog od svojih
ljudi da dovedu Ismenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje
priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata.
U to vrijeme dolazi Ismena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena
na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta
da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina, no on to odbija.


IV čin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov
narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli da oslobodi Antigonu.
Kreont uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava
da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim
ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu.
Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu
svog doma.

V čin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu,
ali i ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima
će se uskoro pridružiti.

VI čin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili
njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije
pokopati i da će zbog toga na njegovu obitelj doći strašna nesreća.
Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na
njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa
svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog
brata, ali u najvećoj tajnosti.

VII čin
Glasnik izgovara tužnu vijest o smrti Hemanovoj. U to vrijeme dolazi
Euridika te čuvši vijest odlazi ne izgovarivši niti jednu riječ. Tada glasnik
ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreont zakopao Polinika,
pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se
ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti
od nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca
Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt.
Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju
da se Euridika ubila. Kreont odlazi i sam želeći svoju smrt proklinje
svoj život i svoju sudbinu.

Analiza glavnog lika:
Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće.
Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput
nedodirljive božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom.
Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.