Autor Tema: Najcesce greske u pisanju i govoru  (Pročitano 6223 puta)

Blekendeker

  • Global Moderator
  • Jr. Member
  • *****
Najcesce greske u pisanju i govoru
« poslato: Jun 23, 2013, 06:24:50 posle podne »
Vjerovatno velika vecina nas ima problem sa pisanjem negacije glagola i sa uzrocnim recenicama. Ovdje ce se dati savjeti kako da ove greske svedemo na minimum.
 
Negacija glagola(i ostalih vrsta rijeci)
 
Kod negacije glagola postoje cetiri izuzetka kada se rjec "ne" pise zajedno. To su glagoli nemam, necu, nemoj i nisam. U svim ostalim slucajevima negacija ide odvojeno.
 
Primjer 1-kad se negacija pise zajedno.
 
(Situacija: prijatelj(ica) vas je zamolio/la da nesto ucinite, a vi uljudno odbijate.)
 
Necu nista da ti obecam. Nisam trenutno u mogucnosti to da uradim, jer nemam manevarskog prostora. Nemoj mi zamjeriti, molim te.
 
Primjer 2-kad se negacija pise odvojeno.
 
(Situacija: planirate na ljetovanje, ali shvatate da ste u stisci s vremenom i pricate prijatelju/ici kako vam je zao sto vam je plan propao.)
 
Tako zelim da negdje pobjegnem. Sve sam pokusao/la da izorganizujem, ali jednostavno ne ide. Ne vjerujem da cu kasnije, makar i u vansezoni, uspjeti nesto da uradim.
 
Razliciti konteksti upotrebe negacije.
 
Ukoliko recenica pocinje sa "ne", a nakon toga slijedi zarez  i negacija glagola, to samo potvrdjuje da se nesto ne moze ostvariti.
 
Npr. Pretpostavimo da recenica pocinje sa "Ne, ne vjerujem...". To samo potvrdjuje da vi zaista ne vjerujete u nesto.
 
Medjutim, ukoliko recenica pocinje sa "Ne, vjerujem", onda to znaci da vi potvrdjujete da vi vjerujete u nesto.
 
Kad su u pitanju imenice i pridjevi, tada se, u svim slucajevima, negacija pise zajedno. Npr. "nepovjerenje, nemogucnost, neimanje...". Kod pridjeva: "nemoguce, nevjerovatno, neistinito...".
 
Kod ovog drugog(kod pridjeva), ukoliko recenica  pocinje sa "ne", a zatim  slijedi  zarez i pridjev tipa "vjerovatan", "moguc", "stvaran"(koji kao drugi oblik ima i negaciju, tj. "nevjerovatan", "nemoguc", "nestvaran"), tada on ima znacenje koje pobija prethodnu tvrdnju ukoliko je pridjev u toj tvrdnji bio u negaciji(npr. "ne, moguc je" pobija tvrdnju "nije moguc").
 
Isti slucaj se desava ukoliko je pridjev u prethodnoj tvrdnji imao znacenje kojim se potvrdjuje nesto(npr. "moguce je"), a nakon toga slijedi pridjev koji ima negativno znacenje u recenici koja pocinje sa "Ne,"(npr. "Ne, nije moguce..."), sto znaci da vi zaista ne vjerujete u tvrdnju iz prethodne recenice da je nesto moguce.
 
Negacija i prijedlozi
 
Kada se radi o konstrukciji tipa "negacija+prijedlog+objekat", potrebno je naglasiti da se negacija uvijek pise odvojeno, npr. ni zbog kog(ceg), ni za kim(cim), ni pred kim(cim), ni sa kim(ali, nicim), ni po cemu i sl.
 
Jel, je l' (je li), jer i da l' (da li).
 
Rijec "jel", koja se cesto pogresno upotrebljava u uzrocnim recenicama, ne postoji ni u jednom rjecniku. Postoji u obliku "je l' ", kao skracenom od "je li", u tzv. sugestivnim recenicama(recenicama u kojima sagovorniku svojim pitanjem namecete odgovor koji bi vama odgovarao, tipa "je l' mozes" pretpostavlja odgovor "da, mogu").
 
Rijec "jer" se koristi u uzrocnim recenicama("jer se to tako desilo"). Ukoliko niste sigurni u upotrebu rijeci "jer", upotrijebite konstrukciju "zato sto"(samo nemojte "iz razloga sto", a ako vec morate, onda "iz jednostavnog razloga sto").
 
Kao i rijec "je l' "("je li") i rijec "da l' "("da li") se pise odvojeno, ali je razlika u znacenju(kontekstu), jer ona daje prostor drugoj strani da iskaze svoje misljenje(nije sugestivno pitanje).
 
Pleonazam-ponavljanje vise rijeci sa istim znacenjem u jednoj recenici.
 
Najcesce se pojavljuje sljedece:
 
a) cak i stavise,
b) no i medjutim.
 
U oba slucaja je suvisno izgovarati obje rijeci jednu za drugom.
 
Izviniti i izvinuti
 
Izviniti-uputiti nekom izvinjenje.
Izvinuti-izvrnuti.
 
Zaspati i zasuti
 
Zaspati(prezent glasi zaspim)
Zasuti(prezent glasi zaspem)
 
Komparativ pridjeva visok
 
Komparativ pridjeva visok se gradi na taj nacin sto se na osnovu vis dodaje nastavak -ji, tj. u pitanju je glasovna promjena jotovanje, te glasi viši. Oblik visočiji(kao palatalizacija od visok) i višlji nisu pravilni.
 
Jednacenje po zvucnosti
 
Kod jednacenja po zvucnosti, bitno je naglasiti da postoje zvucni i bezvucni suglasnici, koji su rasporedjeni u nekoliko parova. Pri tome, potrebno je istaci da nemaju svi suglasnici svoje parnjake.
 
Zvucni suglasnici su: B, G, D, Z, Đ, DŽ, Ž.
Bezvucni suglasnici su: P, K, T, S, Ć, Č, Š, F, H, C
 
Iz ovoga slijedi da postoje sljedeci parovi: B-P, G-K, D-T, Z-S, Đ-Ć, DŽ-Č, Ž-Š, dok su bez parnjaka bezvucni suglasnici F, H, C.
 
Izuzeci su kombinacije DS, DŠ, ĐS(npr. vođstvo, predsoblje, predškolski).
 
Da bi bilo jasnije funkcionisanje jednacenja po zvucnosti(tj. nacin na koji se mijenjaju suglasnici), vazno je reci da se osnova zavrsava jednom vrstom suglasnika(zvucnim ili bezvucnim), dok nastavak pocinje drugom vrstom.
 
Npr. burek+džinica=buregdžinica; ćevap+džinica=ćevabdžinica.
 
Imenice koje se zavrsavaju na -ica
 
U ovom slucaju kod nastavka -ica(tj. kod prisvojnih pridjeva izvedenih od njih) dolazi do promjene c u č, pa on glasi -ičin.
 
Ukoliko se, pak, rijec zavrsava na -čica, do prelaska c u č ne dolazi
(Izvor: Milorad Telebak, "Kako se kaze", Prometej, Novi Sad, 2011., str. 51.)
 
U vezi  i u vezi sa
 
U vezi nečega znaci da je vise necega(npr. cvijeca) povezano u cjelinu, dok u vezi sa nečim ukazuje povezanost sa nekom temom.
 
Radi(zarad) i zbog.
 
Radi(zarad)=namjera(želja), zbog=uzrok.
 
Bih i bi
 
Kada se govori o pomocnom glagolu biti, tj. njegovom aoristu(koji sluzi za gradjenje potencijala, tj. nacina iskazivanja neke radnje koja se moze, a ne mora, ostvariti), bitno je naglasiti sljedece. Oblik bih se iskljucivo javlja u prvom licu jednine,
dok se oblik bi  javlja u drugom i trecem licu jednine, kao i trecem licu mnozine.
 
Ostali oblici ovog glagola su bismo za 1.l. mnozine i biste za 2.l. mnozine.
 
S Obzirom Na (nesto) i Obzirom Na (nesto).
 
"Normativni prirucnici obicno zabranjuju spoj s obzirom da, zahtevajuci da se kaze s obzirom na to sto. Umesto jednog i drugog moze se upotrebiti buduci da."
 
(Izvor: Ivan Klajn, "Recnik jezickih nedoumica", Prometej, Novi Sad, 2011., str. 240)
 
Prijedlog "s(a)"
 
U biti, prijedlog s(a) se ne upotrebljava u instrumentalu kad se oznacava sredstvo, orudje ili predmet radnje.
 
Medjutim, kako navodi Ivan Klajn u knjizi "Recnik jezickih nedoumica"(Prometej, Novi Sad, 2011), "predlog s(a) se ipak moze upotrebiti u ovom znacenju u dva slucaja: (1) ako ispred imenice stoji osnovni broj ili prilog za kolicinu, npr. zakucati s tri eksera, ukrasiti s malo cveca; (2) ako posle predloga dolazi nepromenjiva rec, kao sto je broj, slovo, skracenica ili citirani izraz."(Ivan Klajn,"Recnik jezickih nedoumica", Prometej, Novi Sad, 2011., str. 226)
 
Ako je oblik prijedloga "sa"  bez "a", apostrof iznad "s" se ne pise.
 
Superlativ pridjeva i priloga
 
Kod superlativa pridjeva i priloga prefiks naj se uvijek pise zajedno sa pridjevom ili prilogom. Ukoliko pridjev ili prilog pocinje sa j, ono se uvijek udvaja.(
Ukoliko se, pak, rijec zavrsava na -čica, do prelaska c u č ne dolazi. (Izvor: Milorad Telebak, "Kako se kaze", Prometej, Novi Sad, 2011., str. 51.)