Autor Tema: Zmije  (Pročitano 2207 puta)

neurotic

  • Jr. Member
  • **
Zmije
« poslato: Oktobar 15, 2013, 08:04:27 posle podne »
Zmije spadaju u razred gmazova (Reptila), podrazred Lepidosauromorpha, red ljsukasa (Squamata) i pored zmija (Serpentes). Osim zmija, u ljuskaše spadaju još i gušteri (Sauria) i Sistematsko razvrstavanje zmija još uvijek nije dovršeno i mnogi znanstvenici imaju različito mišljenje o tome kamo razvrstati pojedine zmije. Uzrok tome je cesto razmimoilaženje različitih pogleda na taksonomiju, te cesto suprotni rezultati koje daju različite metode. Od svih gmazova, zmije su najslabije taksonomski obrađene. To se posebice odnosi na porodicu ColubridaeAmphisbaenia za koje još ne postoji hrvatski naziv.

Zmijski ugriz i njegovo liječenje

Iako je u razvijenim zemljama Europe, Amerike, Azije, te u Australiji malo smrtnih slučajeva od ugriza zmija otrovnica, zmijski je ugriz još uvijek važan uzrok smrti u mnogim nerazvijenim zemljama. Ukupan broj ljudi koje ugrizu zmije (otrovnice i neotrovnice) je prilično velik. U SAD, primjerice, godišnji broj ugriza zmija iznosi oko 10 000, ali samo mali postotak od ovog broja otpada na otrovnice.
Osim mogućih fizioloških posljedica djelovanja zmijskog otrova, u ljudi je vrlo važan i psihološki učinak ugriza. Naime, u većine ljudi zmije izazivaju jake negativne osjećaje i strah tako da i ugrizi neotrovnica u ljudi mogu izazvati nepredvidljive, ponekad histerične, reakcije. Mislili biste da se ovakve reakcije javljaju samo u ljudi koji se povremeno ili slučajno susreću sa zmijama. Međutim, psihološka su istraživanja pokazala da nepredvidljive reakcije nisu nimalo rijetke među osobama koje su stalno u dodiru sa zmijama (primjerice, kustosi u zoološkim vrtovima). Ovakvi su slučajevi dobro dokumentirani u medicinskoj literaturi. Tako je godine 1992. u časopisu Tropical and Geographical Medicine opisan skucaj histerične paralize nakon ugriza zmije. Dobro je poznat slučaj 25 - godišnjeg čovjeka koji je pokušao samoubojstvo nakon ugriza čegrtuse koju je držao kao kućnog ljubimca. Nakon liječnićke intervencije, čovjek je preživio, ali je bilo potrebno liječenje antiserumom, te složeni kirurški zahvat na na podlaktici.
Zmijski su otrovi složene mješavine biološki aktivnih tvari čija je zadaća paralizirati ili usmrtiti plijen. Otrov se, međutim, može koristiti i u samoobrani. Biokemijskom analizom zmijskih otrova utvrđeno je da oni sadrže mnogobrojne enzime. Do danas je utvrđeno najmanje 26 enzima od kojih su najvažniji proteolitićki enzimi, hidrolize argininskih Estera, enzimi slični trombinu, kolagenaze, hijaluronidaze, fosfolipaze, fosfoesteraze, acetilholin esteraze, ribonukleaze, deoksiribokukleaze, NAD nukleotidaze, laktat dehidrogenaze, L - aminooksidaze i adenozin trifosfataze. U otrovima se mogu naći i biloški aktivne tvari niske molekulske mase. One nemaju enzimske aktivnost, ali je njihovo djelovanje u otrovu vrlo važno. Cesto su one odgovorne za toksično djelovanje otrova. Tako, primjerice, cisti krotoksin izoliran iz otrova čegrtusa, ima 15 puta jace toksično djelovanje nego sirovi otrov. On je izgrađen od 18 aminokiselina, a denaturira hemoglobin, izaziva hemolizu, aktivira fibrinogen, oslobađa bradikinin, te izaziva poremećaje u disanju i smrt. U otrovima se mogu naći i tvari koje izazivaju grušanje krvi, ali i one koje sprijećavaju grušanje.

Vjerojatno ni jedna skupina životinja ne pobuđuje u ljudima toliko različitih osjećaja vise od zmija. Zmije u većine ljudi zapadnih, industrijaliziranih društava izazivaju strah i gađenje. Međutim, mnoga plemena u Africi i Aziji smatraju zmiju simbolom plodnosti i rađanja, a negdje i utjelovljenjem božanstava. Iako se većina ljudi boji zmija, najviše ljudi u zoološkim vrtovima privlače kavezi sa zmijama. Zašto je to tako? Vjerojatno zato sto su zmije - zmije, a ljudi uvijek vole iz blizine (i iz sigurnosti) razgledati izvore vlastitih strahova.
Ima, međutim, ljudi koje zmije zanimaju sa profesionalnog ili amaterskog stanovišta. Zato u svijetu postoje mnoge udruge koje okupljaju profesionalce i amatere koje zanimaju zmije. Mnogi znanstvenici u svijetu proučavaju biologiju zmija, posebice njihovu ekologiju, ponašanje i fiziologiju. Posebnu granu istraživanja cine proučavanja zmijskih otrova. Ovim se je istraživanjima mnogo saznalo o mehanizmu djelovanja zmijskog otrova na ljudski organizam, sto je dovelo do razvoja poboljšanih načina liječenja zmijskog ugriza. Ofidizam (stručni naziv za ugriz otrovne zmije i njegove posljedice) je još uvijek značajan uzrok smrti u nekim dijelovima svijeta. Osim toga, neke biološke aktivne tvari iz zmijskih otrova koriste se za liječenje nekih patoloških stanja u čovjeka (primjerice, za otapanje krvnih ugrušaka u žilama koji su odgovorni za nastanak srčanog ili moždanog udara).
Na Zavodu za animalnu fiziologiju Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilista u Zagrebu, prije dvije godine, počelo je proučavanje biologije zmija, posebice njihove hematologije i imunologije, te ponašanja.

















   Marko Ivančić 2.a

   ZMIJE I KORNJAČE



In what twisted universe does mastering Eddie Van Halen's two-fingered arpeggio technique count as absolutely nothing?